S njemačkom abecedom i izgovorom razumno je započeti svako upoznavanje s jezikom: dok ne čujete kako riječi zvuče i ne razumijete pravila čitanja, čak će se i poznati vokabular «raspadati» na sluh. Dobra vijest je da se njemački čita predvidljivo, a osnovnih pravila je malo.
Njemačka abeceda i slova
Njemačka abeceda temelji se na istih dvadeset i šest latiničnih slova kao i engleska, tako da ih nije teško naučiti od nule — važnije je zapamtiti njihove njemačke nazive kako biste mogli sricati riječ. Ispod je cijela njemačka abeceda s izgovorom naziva slova, uključujući umlautove ä ö ü i ß. Kliknite na bilo koje slovo da biste čuli kako zvuči na njemačkom:
Upravo je s ovim zgodno započeti za početnike: abeceda pruža osnovu za čitanje transkripcije i za cjelokupno daljnje učenje, o čijem je redoslijedu detaljno objašnjeno u vodiču njemački od nule. Nakon što savladate slova, već možete polako čitati jednostavne riječi.
Umlauti, ß i složeni glasovi
Ono što njemačku grafiku razlikuje od engleske su umlauti ä, ö, ü i slovo ß (Eszett). Umlauti mijenjaju zvuk samoglasnika i ne smiju se ignorirati: «schon» i «schön» su različite riječi. Eszett ß čita se kao tiho «s» i pojavljuje se nakon dugih samoglasnika. Posebnu pažnju zahtijevaju kombinacije slova sa svojim ustaljenim glasovima — sch se izgovara kao «š», ch nakon nekih samoglasnika daje karakteristično «h», ei se čita kao «aj», eu i äu — kao «oj», a ie — kao dugo «i». Ove kombinacije pokrivaju većinu na prvi pogled 'nerazumljivih' riječi i vrijedi ih prvo proučiti.
Pravila čitanja i transkripcija
Glavna pogodnost njemačkog je u tome što se uglavnom čita onako kako se piše — naučivši pravila čitanja kombinacija slova i naviknuvši se na naglasak (koji obično pada na prvi slog korijena), moći ćete pravilno izgovarati čak i nepoznate riječi. Transkripcija je pritom manje potrebna nego u engleskom, ali na početku pomaže: u Memofluentu svaka riječ ima transkripciju i kontekst, tako da se izgovor i značenje učvršćuju zajedno. Isprobajte:
Česta pitanja
Koliko slova ima njemačka abeceda?
Dvadeset i šest osnovnih latiničnih slova plus tri umlauta — ä, ö, ü — i slovo ß. Umlauti i ß obično se ne smatraju zasebnim slovima, već posebnim znakovima.
Treba li učiti transkripciju?
Potpuno nije obavezno — njemački se čita po pravilima. Ali na početku transkripcija pomaže da se ne usvoji pogrešan izgovor.
Kako se čitaju umlauti ä, ö, ü?
Oni mijenjaju zvuk samoglasnika i važni su za značenje: «schon» i «schön» su različite riječi. ä je blizu «e», ö i ü — glasovi bez točnog hrvatskog analoga, uče se po sluhu.
Kako se čita slovo ß?
Kao tiho «s». Pojavljuje se nakon dugih samoglasnika i diftonga, na primjer u riječi «Straße» (ulica).
Gdje pada naglasak u njemačkim riječima?
Obično na prvi slog korijena. U posuđenicama i nekim riječima s prefiksima postoje iznimke, ali osnovno pravilo vrijedi u većini slučajeva.
Komentari
0 ·