Učenje francuskog jezika najbolje je započeti s alfabetom, čitanjem i izgovorom: pisanje i zvuk se u francuskom jeziku značajno razlikuju, pa bez poznavanja pravila čitanja riječi se lako mogu pogrešno zapamtiti. Dobra vijest je da tih pravila nema mnogo i mogu se savladati za nekoliko dana.
Francuski alfabet i slova
Francuski alfabet se temelji na istih 26 latiničnih slova kao i engleski, tako da ih nije teško naučiti od nule – važnije je zapamtiti njihove francuske nazive kako biste mogli sricati riječi. Ispod je cijeli alfabet s izgovorom naziva slova:
Nakon što savladate slova, prijeđite na pravila čitanja – redoslijed učenja detaljno je opisan u vodiču francuski od nule.
Dijakritički znakovi, nazalni glasovi i povezivanje
Francuski jezik dodaje dijakritičke znakove (é è ê ë à â î ô û ç) latinici, koji mijenjaju zvuk, a ponekad i značenje, stoga ih se ne smije zanemariti. Postoje i nazalni samoglasnici (on, an, in, un), kojih nema u hrvatskom jeziku – na njih se treba naviknuti slušanjem.
Posebna pojava je povezivanje (liaison): obično se nijemi završni suglasnik izgovara ispred riječi koja počinje samoglasnikom («les amis» → «lez-ami»). Osim toga, tu su i nijemi završni suglasnici te slovo -e na kraju riječi. Ova pravila pokrivaju većinu naizgled „nerazumljivih“ riječi i treba ih prvo savladati.
Transkripcija i izgovor
Transkripcija je u francuskom jeziku posebno korisna: ona bilježi stvarni zvuk neovisno o pisanju, a na početku pomaže da se ne usvoji pogrešan izgovor.
U Memofluentu svaka riječ ima transkripciju i kontekst, tako da se izgovor i značenje usvajaju zajedno, a audio snimka pomaže da se riječ čuje u cijelosti. Isprobajte:
Česta pitanja
Koliko slova ima u francuskom alfabetu?
Dvadeset i šest latiničnih slova, plus dijakritički znakovi (é è ê ë à â ç i dr.), koji mijenjaju zvuk, ali se ne smatraju zasebnim slovima alfabeta.
Zašto se francuske riječi ne čitaju onako kako se pišu?
Mnogo je nijemih slova (posebno završnih suglasnika i -e), nazalnih samoglasnika i povezivanja (liaison). Zato su pravila čitanja i transkripcija važni od samog početka.
Što je liaison (povezivanje)?
Izgovaranje obično nijemog završnog suglasnika ispred riječi koja počinje samoglasnikom (les amis → «lez-ami»). Usvaja se praksom.
Treba li učiti transkripciju?
Da, na početku – ona bilježi stvarni zvuk. U Memofluentu svaka riječ ima transkripciju i audio snimku.
Zašto se koriste dijakritički znakovi é è ê ç?
Oni mijenjaju zvuk i značenje (npr. é ≈ zatvoreno „e“, ç ≈ „s“). Ne smiju se zanemariti.
Komentari
0 ·